Nastavljamo seriju intervjua sa mladim ljudima koji žive i rade u inostranstvu. Ovaj put razgovaramo sa Dušanom Šijačićem, koji pola godine živi i radi u Njukaslu, gradu poznatom po reci Tajn, braun ejl pivu i fudbalskom klubu Njukasl Junajted. Kao veliki fudbalski fan, mašta o trenerskoj karijeri, i radi kao savetnik za prodaju kuhinja i kupatila u B&Q (’uradi sam’) lancu prodavnica. Kaže da se posao u Engleskoj lako nalazi, ali samo ako imate EU pasoš. U ovom intervjuu podelio je svoja iskustva iz ovog kišovitog grada na severu Engleske.
S obzirom da Britanija nije jedna od popularnijih destinacija za emigraciju za građane Srbije, kako ste se odlučili za preseljenje u ovu zemlju, i kako je protekao administrativni proces koji je to preseljenje pratio?
Teško je početi rečenicu ili razgovor sa neslaganjem, ali moje mišljenje je da je Britanija ekstremno popularna destinacija za emigraciju u celom svetu, pa i kod nas, ali osnovni problem je vizni rezim koji komplikuje stvari do te mere da gotovo nije moguće legalno raditi u Ujedinjenom Kraljevstvu (izuzetak su sportisti s milionskim ugovorima i sl). Uzimajući to sve u obzir, kao realno rešenje za prevazilaženje administrativnih problema, jedina varijanta koja vam ostaje je da se domognete državljanstva (pasoša) neke od EU država.
Meni je najjednostavnije bilo da se upustim u priču oko dobijanja mađarskog državljanstva, što bih savetovao svima koji su poreklom iz Vojvodine i imaju dovoljno vremena i sredstava za učenje mađarskog jezika. Ipak, priča oko dobijanja mađarskog državljanstva je preopširna i mislim da bi pokvarila koncept teksta koji se bavi životom u Ujedinjenom Kraljevstvu. Sa druge strane kao gest dobre volje i zbog odlične saradnje sa CV Radionicom spreman sam da odgovorim na sva pitanja čitaoca vezana za sticanje mađarskog državljanstva.
Navedite tri najbitnije razlike između života u Britaniji i života u Srbiji?
- Stabilnost (finansijska pre svega a to vuče niz ostalih);
- Socijalna zaštita radnika i građana (ogromna razlika u pogledu prava radnika i sl.);
- Perspektiva (postoje velike mogućnosti za napredovanje u skoro svim pravcima, u karijeri, kao individua itd.);

Koliko vremena vam je bilo potrebno da pronađete svoj prvi posao u Engleskoj? Kako emigranti traže poslove u Engleskoj inače?
Meni lično je bilo potrebno oko mesec dana. Procedura je prilično jednostavna, prvo morate da se prijavite u HMRS (nešto između poreske službe i socijalnog osiguranja) i za nekih 3 nedelje vam stigne lični broj nacionalnog osiguranja sa kojim i zvanično možete da se zaposlite. Rada i zaposlenja na „crno“ NEMA i nije moguće pronaći posao van sistema. To je to što se tiče administracije. U međuvremenu naravno šaljete CV-jeve za posao i aplicirate putem sajtova za zapošljavanje. Ja sam obavio intervju i dobio posao pre dobijanja NI broja, pa sam morao malo i da sačekam. Što se tiče traženja posla mislim da skoro sve ide preko interneta i prilično je dobro organizovano tako da je popularno „ganjanje“ od vrata do vrata, skroz nepotrebno.
Najpopularniji sajtovi sa oglasima za posao su:
- indeed.co.uk
- reed.co.uk
- jobsite.co.uk
- cvlibrary.co.uk
Koliko vam je bilo teško da pronađete stan? Da li je iznajmljivanje stana skupo u Njukaslu? Šta bi po pitanju smeštaja preporučili ljudima koji su došli u Njukasl da traže posao (sa regularnim papirima)?
Stan ili kuću nije teško naći, jedini problem je što cela procedura traje dugo i što stanodavci zahtevaju velike depozitske sume. Moj savet je da u početku nađete samo sobu, jer je to bukvalno izvodjivo za par dana, pa ne morate trošiti pare na hotel, duže nego što je zbilja neophodno. Cena soba se kreću od 60£ pa na gore, u zavisnosti od lokacije i veličine. Za mnoge ova opcija predstavlja problem, posebno za osobe ženskog pola, ali verujte da se isplati jer vam daje vremena da nađete bolji stan.
Koliko je Njukasl dobar za emigraciju i pronalazak posla? Da li ovde ima dosta emigranata iz istočno-evropskih zemalja, kakve su plate…?
Zvanična statistika kaže da Njukasl nije povoljan za pronalazak posla, u odnosu na druge gradove, zbog većeg broja nezaposlenih, ali lično mislim da su ovi parametri podložni drugačijem tumačenju. Ukratko rečeno, država stimuliše nezaposlene sa solidnom socijalnom pomoći, pa se dobar deo njih i ne trudi da pronađe zaposlenje. Inače posla u Njukaslu, za emigrante ima koliko i u drugim gradovima u Britaniji.
Kako ste se snašli na poslu, u čemu se razlikuje rad u Britaniji od rada na Balkanu?
Na poslu sam se odlično snašao. U početku, manji problem mi je predstavljao jezik, ali sam i to brzo prevazišao. Dijalekt koji se ovde koristi veoma podseća na škotski i irski dijalekt. Potrebno je neko vreme da se čovek navikne, jer se dosta reči razlikuje. Sve ostalo je išlo lagano, bar meni. Takođe, razlika u pravima radnika u Britaniji i u zemljama Balkana je ogromna.
- Nacionalni minimum plate je 7,2£ na sat i ispod toga ne možete zakonski biti plaćeni;
- Na svaka 4 sata rada imate 15 min pauze (svi se pridržavaju);
- Rad preko 39 sati nedeljno je plaćen minimum 1,5x, a negde i 2x više;
- Imate 25 dana (minimum, negde i duže) plaćenog godišnjeg odmora.
Toga se trenutno mogu setiti iz glave a ima još sitnih pravila kojih nema na Balkanu.
Da li na vašem poslu imate prilike za napredak? Šta vaši šefovi očekuju od vas da uradite, kako bi dobili povišicu ili ponudu za neku bolju poziciju u firmi?
Na mom poslu postoji takva prilika, naime pre nedelju dana sam unapređen i veoma sam zadovoljan jer se u mojoj firmi rad ceni. Šefovi su svi različiti, ali većina ima ista pravila, dok radiš iznad proseka, dobar si. Još jedan bitan detalj je da u mojih pola godine rada, niko nikad nije povisio ton na mene ili ikog od mojih kolega i tretirani smo kao ljudi u svakoj situaciji (što je teško zamisliti na Balkanu).
Koliko vremena provodite na poslu, koliko slobodnog vremena vam ostaje i kako ga najbolje iskoristiti u kišovitoj severnoj Engleskoj?
Ugovor me veže na 39 sati nedeljno i retko se dešava da ostanem duže od toga, vremena ima na pretek i može se iskoristiti na mnoštvo načina u zavisnosti od afiniteta. Ja ga lično trošim na fudbal, trenutno radim na dobijanju trenerske licence 2 nivoa i tu vidim sebe za nekih 3-5 godina. He who dares-wins, što bi rekao Del Boy.
Nedavno smo bili svedoci istorijskog referenduma na kome su građani Britanije izglasali Bregzit. Šta mislite kako će rezultati ovog referenduma uticati na vaš život i karijeru, i karijere drugih emigranata sa EU papirima u Britaniji?
Kompletna priča je veoma konfuzna i kruže razne glasine, ali jedno je sigurno, trebaće im par godina da sprovedu samo početak procedure za izlazak iz EU, a i Škotska pri tome koči celu priču što dalje implicira da se najverovatnije ništa veliko neće desiti.
Da li ste posetili neke druge delove Velike Britanije? Koji grad (ili region) je najperspektivniji za emigrante sa Balkana, koji u Britaniju dolaze da traže posao na blef (sa regularnim papirima)?
Obišli smo Mančester, Midlzboro, Lids, Sanderlend i u Škotskoj Edinburg i Glazgov, prelepi gradovi. Posao u Engleskoj je najlakše naći na jugu, jer je potražnja za radnom snagom najveća u Londonu.
Šta Velika Britanija može da ponudi radnicima sa Balkana (osim većih plata)?
Može da ponudi normalan život u svakom smislu te reči, sigurnost i stabilnost.. bar iz mog ugla. Na žalost prilično su ispred nas u svim pogledima a tu pre svega mislim na uslove za rad, život i napredovanje.
Fotografiju Newcastle Quayside with Bridges, uslikao je Wilka Hudson i ona je zaštićena Creative Commons Attribution 2.0 Generic licencom.
Fotografiju London from a Hot Air Balloon uslikao je Daniel Chapman i ona je zaštićena Creative Commons 2.0 Generic licencom.